„Etičko upravljanje institucijom i interno postupanje sa prijavama nepravilnosti i korupcije“

 

U okviru projekta „Zaštita uzbunjivača na radnom mjestu u BiH“ i „Speaker“ programa podržanih od strane Ambasade SAD-a u BiH, u Sarajevu su u periodu 25-30. maja 2014. godine gostovali G. Dejvid Fril, Profesor na Ohajo Državnom univerzitatu i G. Džejms Vaserstrom – Viši savjetnik za borbu protiv korupcije u Ambasadi SAD-a i USAID-u.

U toku njihovog boravka u BiH, organizovana je serija sastanaka i radionica sa institucijama BiH, a kao završni događaj organizovana je dvodnevna konferencija pod nazivom „VLAST I ETIKA: Etičko upravljanje institucijom i interno postupanje sa prijavama nepravilnosti i korupcije“.

 U danima koji su prethodili konferenciji održani su sastanci sa: Upravnom inspekcijom Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine, Komisijom za ljudska prava, prava djeteta, mlade i etiku Parlamentarne skupština BiH, Etičkom komisijom Parlamentarne skupštine Federacije BiH, Sudom BiH, Agencijom za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije i Generalnim inspektoratom Ministarstva odbrane BiH. Takođe su održane i dvije radionice: radionica u APIK-u na temu „Identifikacija slabih tačaka zakona o zaštiti uzbunjivača te preporuke za njihovu eliminaciju pripremom amandmana na zakon“ i radionica na temu „Iskustva uzbunjivača i značaj zakonske zaštite uzbunjivača u borbi protiv korupcije“ za 30 NVO-a članica mreže ACCOUNT, kao i predavanje na temu „Međunarodna etika i integritet u upravljanju za korporacije“ u Vanjskotrgovinskoj komori BiH.

Konferencija „Etičko upravljanje institucijom i interno postupanje sa prijavama nepravilnosti i korupcije“, na kojoj su g. Fril i g. Veserstrom učestvovali kao predavači, a koja je bila namjenjena službenicima državnih institucija koji su zaduženi za provedbu antikorupcijskih mjera i postupanje sa prijavama nepravilnosti i korupcije i predstavnicima NVO i medija koji se bave pitanjima korupcije, organizovana je u periodu 29-30. maj 2014. godine u saradnji sa antikorupcijskom mrežom ACCOUNT.

Tokom dvodnevne konferencije učesnici su razgovarali o ključnim aspektima primjene novousvojenog zakona o zaštiti lica koja prijavljuju korupciju u institucijama BiH sa osvrtom na međunarodnu praksu kroz dva tematska panela:

Panel 1: Interna procedura prijema i razmatranja prijava, povjerljiva interna istraga i izvještavanje po prijavama nepravilnosti i korupcije - u svjetlu Zakona o zaštiti lica (uzbunjivača) koja prijavljuju korupciju u institucijama BiH
Panel 2: Saradnja institucija, NVO i medija u postupku prijavljivanja nepravilnosti i korupcije u svjetlu zakonodavstva za zaštitu uzbunjivača/zviždača

Učesnici panela 1 bili su predstavnici državnih institucija, a tokom panela najviše se razgovaralo o konkretnim problemima na koje institucije nailaze u implementaciji Zakona, kao i o izmjenama i dopunama Zakona koje bi ga učinile efikasnijim.

S obzirom da je zaštita uzbunjivača nova oblast u BiH, institucije nemaju iskustava u tom polju, a sam zakon nosi značajne obaveze i za institucije i za uzbunjivače, koje se moraju poštovati. Jedan od problema koji u velikoj mjeri tangira institucije jeste uspostavljanje i funkcionisanje komisija koje će razmatrati prijave korupcije. Odabir članova komisije je jako bitan, jer te osobe moraju ispunjavati visoke standarde profesionalizma i ličnog integriteta. Sa druge strane, postoji i opravdan strah da bi i članovi ove komisije mogli biti pod pritiskom nadređenog i da bi se nad njim mogle vršiti štetne radnje. Stoga bi oni morali biti zaštićeni, a prije svega bi im se trebala pružiti adekvatna edukacija, a djelokrug i način rada precizno definisati.

Kada je u pitanju dobra vjera prijavitelja korupcije, G. Dejvid Fril je napomenuo da bi svaka prijava, bez obzira na to, trebalo biti procesuirana. Pitanje dobre vjere svakako treba biti obrađeno, ali to ne bi trebalo da utiče na inicijalnu istragu prijave korupcije.

S obzirom na bogato iskustvo i ekspertizu koje Ministarstvo odbrane ima po pitanju procesuiranja prijava nepravilnosti, a koje bi dobro došlo i drugim institucijama, predloženo je da se osmisle modaliteti prenosa tih iskustava i realizuje saradnja između institucija.

Kada su u pitanju izmjene Zakona, rečeno je da ih je realno očekivati na proljeće 2015. godine.

Na panelu 2 su svoja iskustva predstavili James Wasserstrome i Višnja Marilović koji imaju iskustva kao ''zviždači'', Renata Radić-Dragić iz CIN-a kao predstavnica medija te predstavnici APIK-a Vladica Babić i Mevludin Džindo i inspektorata Ministarstva pravde BiH Emir Mehmedović.

Kroz njihova izlaganja, ali i pitanja / komentare prisutnih jasno je da je Zakon o zaštiti prijavitelja korupcije koji je usvojen postavio dobar okvir za zaštitu ali postoji nekoliko problema koji otežavaju njegovu implementaciju:
- Još uvijek postoji značajno nerazumijevanje zakona od strane javnosti (pojmova kao što su zviždač, zaštićeni prijavitelj korupcije i sl, te kriterija u odnosu na to ko ima pravo na taj status i šta on podrazumijeva)
- Zakon se odnosi samo na institucije na nivou države BiH, a slični zakoni ne postoje na ostalim nivoima vlasti
- Mali broj ljudi se odlučuje na prijavljivanje korupcije u institucijama u kojoj je zaposleno iz više razloga (strah od odmazde i gubitka posla, nepovjerenje u institucije koje treba da ga provode i općenito manjak uvjerenja da u instucijama vlasti postoji spremnost na obračun sa korupcijom)
Iz ugla ''zviždača'' najvažnije je istaći koliko je zapravo taj položaj težak i koliko se u slučajevima prijave korupcije osobe nalaze pod velikim psihološkim pritiskom. Stoga je zviždaču neophodna podrška svih ostalih članova društva: porodice, pojedinaca u okruženju, kolega, a u širem smislu medija i nevladinog sektora. Međutim ključno je da predstavnici ove posljednje dvije kategorije budu jako dobro upoznati sa Zakonom i svim postupcima koje on predviđa budući da se može desiti da i pored najbolje namjere naštete zviždaču.
O praksi medija govorila je urednica CIN-a, redakcije specijalizovane za istraživanje organizovanog kriminala i korupcije. Prema njenim riječima, neophodno je da novinari ne žure pri izvještavanju o slučajevima zviždača jer je to tema koja zahtijeva visok stepen odgovornosti i svijesti o posljedicama. Njena preporuka je i da prijavitelji korupcije budu promišljeniji pri obraćanju medijima odnosno pri odabiru trenutka kada se obraćaju medijima i subjektivnoj ocjeni da li se radi o osnovanoj prijavi.
Predstavnici nevladinih organizacija izrazili su svoja uvjerenja o tome kako ambijent za prijavu korupcije u BiH još uvijek nije povoljan. Za efikasniju primjenu Zakona, ali i veći broj prijava korupcije nužno da veći broj slučajeva korupcije bude procesuiran i sanksionisan, te da javnost sa time bude upoznata kako bi jačao nivo povjerenja u institucije vlasti, ali i kako bi se (potencijalni) prijavitelji korupcije osjetili zaštićenim.
Konferencija „VLAST I ETIKA: Etičko upravljanje institucijom i interno postupanje sa prijavama nepravilnosti i korupcije“ rezultirala je sljedećim zaključcima i preporukama:

  •  Podzakonskim aktima i/ili amandmanima na Zakon o zaštiti uzbunjivača zaštititi članove komisije/osobe koje rade na prijemu prijava i internoj istrazi o sumnjama u nepravilnosti i korupcije od eventualne odmazde
  • Izgraditi kapacitete članova komisije/povjerenika za nepravilnosti – edukacija kako postupati u procesu prijema prijave o nepravilnosti ili korupcije (prijedlog da se u akcione planove za borbu protiv korupcije uključi obavezan trening za članove komisije kako bi se izgradili kapaciteti); 
  • Odrediti kriterijume za izbor članova komisije
  • Izraditi kodeks i poslovnik o radu komisije; 
  • Do 2015. godine je potrebno pripremiti prijedlog amandmanskih izmjena na Zakon;
  • Edukovati NVO i medije kako bi bili u mogućnosti kvalitetno podržati proces implementacije zakona 
  • Ohrabriti (informisati, educirati) uposlenike da koriste raspoloživu zaštitu i da prijave korupciju
  • Zagovaranje za donošenje zakona na nižim nivoima (entiteti i BD)
  • Transparentan rad komisija za postupanje sa nepravilnostima – Utvrditi koherentan sistem izvjestavanja o nepravilnostima na nivou BH i entiteta (moguće putem uredbi na Vijeću ministara i Vladama entiteta)
  • Omogućiti prenos iskustava i pozitivnih praksi između institucija;
  • Postojeći Zakon u narednoj fazi proširiti i na poslovni sektor;

Generalna preporuka: Internacionalizirati BIH model predsudske zastite prijavitelja korupcije na evropski nivo.

  16.12.2017 Ferienhaus Ostsee